Obrovac

U kanjonu rijeke Zrmanje smjestio se Obrovac. Da pričamo o povijesti i značaju Obrovca potrebna je par stranica sažetog teksta. Grad koji dijeli rijeka na dva dijela, okrunjen srednjovjekovnom tvrđavom u sredini, okružen strmim liticama teško će koga ostavi ravnodušnog.

Okupajte se u jednoj od najčišćih svjetskih rijeka, prošetajte se uskim gradskim ulicama, popijte kavu na rivi, razgledajte grad sa vidikovca, prošetajte starim talijanskim šljunčanim stazama, te osjetite kulturu posjetom kulturnim dobrima ili odlaskom u Gradski muzej.

Kuma Ivanka:

Stari Obrovčani su govorili: „Nema kuće u Obrovcu u kojoj Ivanka nije bila kuma“. I za istinu, prema pričama Ivanka je bila kuma preko 100 puta u svom životu. Osim živahnosti i ljubavi, dičila ju je i hrabrost. Devedesetih godina prošlog stoljeća, za vrijeme Domovinskog rata, spaljena je crkva Sv. Josipa u Obrovcu. Noć prije se Ivanka, upoznata sa namjerom nekih da zapale crkvu, ušuljala u crkvu te iz nje uzela kalež i Presveto. Riskirajući svoj život da spasi posvećene hostije. Puna ljubavi prema Bogu, sama je vršila obred pričesti nedjeljom. Nema žitelja Obrovca koji ne zna za Kumu, koja je za dosta nas i bila kuma, bilo na krštenju, krizmi, vjenčanju, a prije svega svima nama u duhu.

Sv. Nikola:

Nizvodno od Obrovca, u podnožju strmog kanjona, nalazi se kapelica Sv. Nikole. Posvećena zaštitniku putnika, u nju su svraćali putnici i namjernici, te se za milost zaštitnika molili i ostavljali milodar. U škrabici se uvijek našlo novca kojeg su pobožni ljudi ostavljali za zaštitu. Jednog dana jedan mještanin je bio kratak sa novcem. To ne čudi zato što je volio dane provoditi u gradskim kavanama. Razmišljajući kako i gdje će nabaviti novac da nastavi piti, a mrska mu je bila ideja da moli ili da posudi od nekoga, sjetio se da ode do kapelice te da od tamo uzme novac. Stoga se uputio da uzme novac. Došavši tamo nije zatekao nikoga, te je novac stavio u džep. Krenuvši natrag put mu se jako odužio. Činilo mu se da nikako da napravi koraka i da se udalji od kapelice. Sav u čudu, prestrašio se, te odlučio novac vratiti. Kad je vratio sav novac koji je uzeo, krenuo je natrag u Obrovac. Praznih džepova, ali mirne duše i lakog koraka, brzo je stigao u grad.

Benediktinski samostan sv. Jurja Koprivskoga

Ostaci samostanskih zidova vidljivi su na prostoru današnjega obrovačkog groblja na desnoj obali rijeke Zrmanje nizvodno od Obrovca. Do ove zaista pitoreskne lokacije doći ćete asfaltiranom cesticom koja strmo izlazi na magistralnu cestu Obrovac – Jasenice- Maslenica.

Crkva sv. Josipa

Župna crkva sv. Josipa izvorno je srednjovjekovna građevina iz 15. stoljeća, u potpunosti obnovljena u baroknome stilu 1794. godine. Tlocrtno, crkva je jednobrodna s pravokutnom apsidom na istočnoj strani. Na pročelju je smješten kameni portal s istaknutom arhitravnom gredom. Iznad portala nalazi se natpis koji donosi podatke o obnovi crkve krajem 18. stoljeća. Iznad njega je profilirana rozeta. Na bočnim su stranama crkve po dva barokna prozora oblika polumjeseca. Na sjevernoj fasadi nalaze se vrata do kojih se dolazi kamenim stubištem. Na bočnim stranama apside također su prozori oblika polumjeseca. Na jugozapadnome uglu crkve nalazi se zvonik, dijelom organski vezan za pročelje. Kamena je monofora na katu zvonika zazidana, dok je treći kat rastvoren s po dva lučna otvora na svakoj strani. Zvonik završava kamenom piramidom. Apsida je podijeljena kamenom pregradom s dvama vratima, pa se u stražnjemu dijelu nalazi sakristija, a prednji dio zauzima restaurirani glavni oltar posvećen Sv. Josipu

Tvrđava Kurjakovića

Grad Obrovac smjestio se na sjecištu glavnih prirodnih putova koji su povezivali sjevernu Dalmaciju i Jadran s unutrašnjošću Hrvatske. Zbog povoljnoga prirodno–geografskog položaja Obrovac je stoljećima bio jedno od naj- važnijih trgovačkih središta sjeverne Dalmacije. Tijekom srednjega vijeka postaje glavna prometna veza sjeverne Dalmacije i Jadrana sa srednjovjekovnom Hrvatskom (Krbava, Lika i Pounje). Prvi vladari Obrovca bili su krbavski knezovi iz roda Gusića, kasnije poznati kao knezovi Kurjakovići. Za vrijeme njihova vladanja Obrovac je već tijekom 14. stoljeća postao glavno trgovište za izvoz paške i zadarske soli u srednjovjekovnu Hrvatsku, odnosno za uvoz stoke i stočnih proizvoda, žita, drvne građe te drugih proizvoda iz prekovelebitskoga zaleđa za potrebe stanovništva Zadra i dalmatinskih gradova. Upravo zahvaljujući svojemu po-ložaju i razvoju u jedno od glavnih trgovačkih središta, Obrovac je tijekom stoljeća bio u sferi interesa i pod vlašću nekoliko sila: Osmanskoga Carstva, Mlečana te pod austrijskom i francuskom upravom. O bogatoj prošlosti grada danas svjedoče ostaci sred- njovjekovne tvrđave koja se uzdiže na brežuljku iznad da-našnjega naselja. Tvrđava je s vremenom mijenjala svoj izgled. Za vrijeme osmanske uprave najvjerojatnije je bila kvadratnoga oblika i imala je četiri kule na uglovima. Za vrijeme mletačke vladavine također je mijenjala svoj izgled. Prema tlocrtu A. Colnaga tvrđava je u gornjemu dijelu bila zaštićena bedemima. Sama se tvrđava sastojala od dvora Kurjakovića koji je s unutarnje strane bio četverokutnoga oblika, dok je s vanjske strane izgrađena s obilježjima masovne kule. Dvor i gradsko dvorište opasivao je masivan bedem. Na ulazu u gradsko dvorište nalazila se četvrtasta kula, a unutar dvorišta je bila cisterna za skupljanje vode. Ispod tvrđave nalazilo se podgrađe s tridesetak kuća prema kojem su stajale dvije masivne polukule koje su imale karakter istaknutih bastiona. Danas su ostaci tvrđave u prilično dobrom stanju.

Crkva Sv. Trojice

Crkva sv. Trojice u Obrovcu središte je parohije Obrovac. Prvobitna je crkva bila jednobrodna građevina sagrađena 1756. godine, a uz crkvu se nalazilo groblje. Godine 1834. crkva je srušena te je sagrađena veća koja je svoj konačan izgled dobila krajem 19. stoljeća. Izgradnja je trajala dugo te je crkva naposljetku posvećena 1906. godine u čast silaska Duha Svetoga. Arhitektonskim oblicima i prostornim rješenjem na tragu je historicističkih ideja svoga vremena. Sadašnji ikonostas od mramora, s ikonama na platnu datira iz vremena izgradnje crkve, ali su očuvane pojedine starije ikone s prvobitnoga ikonostasa koje je 1835./1836. godine radio grčki slikar Evtimije Dimitrijades.